|
Sunday, 12 August 2007 |
|
Ana Stanic Duh Hodam kao senka mene ljudi ne vide penjem se na prste gledam ih kroz prozore u srcu bol i tama slave bezvoljne misli vode glave Dodirnem ponekad dlanom tudje obraze prene me hladnoca ispod koze nose je u srcu bol i tama slave bezvoljne misli vode glave Ref. Ja hocu vise ja mogu jos dalje tamo gde ptice odlaze do neke bolje obale Ulice bez svetla sve te ljude primaju hodam medju njima oni me ne poznaju njihova srca suve grane plase se svetla kada svane Gledam kako stoje mirno se prepustaju u svoj mali zivot nikoga ne pustaju njihova srca suve grane plase se svetla kada svane Ref.
|