|
|
 |
PINKI-RADIO AUSTRIJA je počeo sa radom pre 8 godina na fm radiju i talasima 95.5 i 104.6 fm. Na području tromeđe AUSTRIJE SVAJCARSKE I NEMACKE prečnika oko 150km. Na netu PINKI-RADIO se pojavio prvi put 28.9.2006.g. Od samog pocetka cilj ruzicastih talasa je bio povratiti u zivot zapostavljane vrednosti one prave narodne muzike"MUZIKE ZA SRCE I DUSU "
|
|
|
|
Tajni izvestaji CIA:sukob Titi Staljin 1948 |
|
|
|
Sunday, 13 July 2008 |
BEOGRAD U SENCI BERLINSKE KRIZE
• Rusi traže od Amerikanaca da se Konferencija o plovidbi Dunavom održi u nekom drugom gradu, a ne u Beogradu
Verovatno zbunjeni protivrečnim informacijama koje dobijaju iz svojih tajnih izbora, američke diplomate pokušavaju da otkriju uzroke jugoslovensko-sovjetske konfrontacije u časopisu Kominterne "Za trajni mir, za narodnu demokratiju", Beograd je sedište ovog propagandnog monstruma, koji je izlazi svakih 15 dana, ali njime rukovode Staljinovi ljudi i sadrži isključivo sovjetske stavove. U broju od prvog juna Amerikanci otkrivaju da je uvodnik, koji naglašava značaj "samokritike i strogog pridržavanja osnovnih principa marksizma-lenjinizma u organizacionom radu", u stvari, uperen protiv Jugoslovena i lično Tita - kao što će ambasador Kenan, u telegramu 680, javiti državnom sekretaru generalu maršalu 3. jun 1948. Nedelju dana kasnije u ambasadi SAD se postavlja pitanje da li ovako kategorična i skoro "gromoglasna" priroda ovog uvodnika predstavlja direktivu satelitskim partijama i otkriva nezadovoljstvo i uznemirenost Kremlja zbog izbijanja na videlo diverzija na najvišem nivou vlasti u dosad "veoma disciplinovanoj jugoslovenskoj partiji". Otkriće dvojice tako uticajnih funkcionera sa takvom istorijskom pozadinom kakvu imaju Žujović i Hebrang mora da je uznemirilo čak i očišćeni Politbiro - sa izvesnim zakašnjenjem ističe se u telegramu od 18. juna. | Uzajamna proba nerava | Dve nedelje posle one sovjetske prozivke Jugoslovena, u organu Kominterne 1. juna - za većom budnošću i samokritikom, ambasada registruje da jedan visoki jugoslovenski partijski funkcioner u listu "Borba" odgovara ocenom da je Tito "znatno usavršio diktaturu proletarijata i strukturalni mehanizam koji je postavio Staljin". Časopis Kominterne onda odgovara oštrom kritikom onih komunista koji "u maglovitim hvalospevima i preteranim pohvalama na vlastiti račun guše svaku kritiku i ne uspevaju da uvide vlastite nedostatke". |
|
Ambasada je otkrila još jedan događaj koji je jasno ukazivao na nezadovoljstvo Moskve jugoslovenskim vrhom, ali o tome odmah javljeno Vašingtonu. Analitičari ambasade su uočili da Tito, za rođendan 25. maja, nije primio nikakvu poruku sa čestitkama od Staljina. "To je u oštroj suprotnosti sa opširnom porukom prethodne godine" - vidi se iz izveštaja koji je sačuvan u arhivi tadašnjeg predsednika SAD Harija Trumana. U proleće 1948. pažnja visokih političara u Vašingtonu okrenuta je prema burnim događajima u svetu, tako da je Jugoslavija u drugom planu. Stejt department obaveštavao je Belu kuću o ključnim telegramima koje je prima iz Beograda, ali se iz spisa predsednika Trumana vidi da je on imao važnije brige, a njegove beleške na informacijama koje je dobijaju nisu posebno britke. Karakterističan je, međutim, njegov usputni komentar povodom Titovog gušenja svake opozicije: "Na svakih hiljadu milja istočno od zapadne obale Evrope - kaže Truman - vrednost ljudskog bića i ljudskog života stalno se smanjuje. U Jugoslaviji, nekoliko stotina milja duboko u Evropi, Tito je ubio više od 400.000 ljudi iz redova opozicije pre nego što je sam čvrsto zaseo u sedlo na vlasti..." Truman, očigledno, ima u vidu likvidaciju ustaša i četnika, u Sloveniji, koji su se u maju 1945. povlačili sa Nemcima. | Dokumenti Stejt departmenta, Biroa za evropska pitanja, Odeljenja za Južnu Evropu i Štaba za političko planiranje pokazuju da odnosi Moskve i Beograda nisu bili među glavnim pitanjima kojima su se ove službe bavile u to vreme. Sve one su najviše brinule o opstanku američkih misija u sovjetskim satelitskim zemljama s obzirom na sa sve veće neprijateljstvo njihovih režima prema Zapadu, njihovu nepokolebljivu borbu za učvršćenje vlasti i očiglednu bezrezervnu potčinjenost Moskvi. U ocenama izveštaja ambasade u Beogradu, Odeljenje za Južnu Evropu ističe da "u Jugoslaviji nešto nije u redu", ali ne objašnjava šta nije u redu i zašto nije. U drugoj polovini aprila, šef ovog Odeljenja Bernar Konoli, u memorandumu za direktora Evropskog ureda DŽona Hikersona i državnog podsekretara Roberta Loveta, navodi "niz uznemiravajućih događaja u Jugoslaviji". Obaveštajne procene iz tog perioda, sa kojih je skinuta tajna, sugerišu da su se politički događaji na unutrašnjoj sceni Jugoslaviji bili razmatrali samo povremeno i da nije još nije postojala jasna sumnja u solidarnost sovjetsko-jugoslovenskih odnosa. Ameriku, kao i sve njegove evropske saveznike, u to vreme je tresla kriza oko Zapadnog Berlina: Kad su SAD, Britanija i Francuska svoje okupacione zone podeljene Hitlerove Nemačke ujedinile kao jedinstvenu teritoriju i proglasile je za nezavisnu državu - Moskva je odgovorila blokadom Zapadnog Berlina, odsekavši ga tako od nove države. Kriza je potrajala gotovo godinu dana, tačno koliko i sovjetsko-jugoslovenska napetost, sve dok Informbiro, novembra 1949, nije novom rezolucijom - "Jugoslovenska partija u rukama ubica i fašista" - i tvrdnjom da je "Titova klika prešla u fašizam" porušila sve mostove između Moskve i Beograda. Dobra strana tog definitivnog raskida bila je u tome što je Staljin odustao od smene režima u Jugoslaviji vojnom intervencijom. | Piše: Života | |
|
|
|
|
|