|
Euro 2008: Kako to da su Hrvati tako dobri? |
|
|
|
Sunday, 15 June 2008 |
Došlo “vrijeme da ti stane pamet” kad Hrvati pobjeđuju Nijemce u vrlinama koje su “Švabama” - kaže legenda - neurološki implantirane pri rođenju. Tako su došla vremena da Niko Kranjčar istrči više nego njemački halfovi, da Hrvati nadmudre njemačke “inženjere” taktičkom postavom, da ih organizacijom, poštovanjem rasporeda i prijegorom natjeraju da im se igra raspadne.
Nekoliko sati nakon što je sudac de Bleekere odsvirao kraj utakmice između Hrvatske i Njemačke, u inbox mog računala docurile su tri poruke s tri različita kraja Europe.
Troje znanaca i prijatelja, iz Cardiffa, Goeteborga i Sarajeva, imali su potrebu odaslati mi mail i podijeliti sa mnom fanovsko zadovoljstvo zbog pobjede Hrvatske i načina na koji je ta pobjeda ostvarena. Neki od njih simpatiziraju našu zemlju i pomalo su pristrani. Neki od njih naprosto su nogometni zaljubljenici kojima se sviđao nogomet koji Hrvatska igra. Nogomet je takav: on je esperanto, jezik na kojem se razumiju ljudi zemljopisno daleki.
Njemačka u šoku: Kroatastrophe
Dobar dio večeri proveo sam surfajući kroz agencijske stranice, večernji tisak i “postove”, narcisoidno uživajući u prvim medijskim reakcijama. Hrvatska pobjeda kao da je kod gotovo svih iscijedila smiješak zadovoljstva, što nije neočekivano, jer Nijemce i njemački nogomet ljudi nerijetko ne vole.
Došlo “vrijeme da ti stane pamet” kad Hrvati pobjeđuju Nijemce u vrlinama koje su “Švabama” - kaže legenda - neurološki implantirane pri rođenju. Tako su došla vremena da Niko Kranjčar istrči više nego njemački halfovi, da Hrvati nadmudre njemačke “inženjere” taktičkom postavom, da ih organizacijom, poštovanjem rasporeda i prijegorom natjeraju da im se igra raspadne.
Nije, dakle, štos da smo ih razbili u lupanju po ledini, dobili smo ih na teritoriju laboratorija i inženjeringa, Siemensa i Boscha. Pritom je paradoks da su vrline koje je Hrvatska pokazala na travnjaku u Klagenfurtu potpuno oprečne karakteristikama koje mi kao društvo i pojedinci “gajimo” izvan travnatog četverokuta.
Moguća su barem dva parcijalna objašnjenja. Prvo od njih je to da ova momčad koja zastupa Hrvatsku na travnjaku mentalitetno kao da nije hrvatska. Okosnica ove momčadi su ljudi odgojeni u Njemačkoj, Švicarskoj, Australiji, znatan dio ove ekipe zarađuje na sjeveru i u mentalitetnom smislu oni su više Germani ili Anglosaksonci. Drugo moguće objašnjenje je ovo: u nogometu podređivanje kolektivu i red donose opipljiv rezultat.
Rezultat se u nogometu jasno vidi, on svijetli na semaforu, a svi sudionici u uspjehu izvući će iz njega (ne nužno materijalnu) korist. Postavlja se stoga pitanje - bi li i naši građani prestali s nedisciplinom, samoživošću i bezakonjem kad bi vjerovali da od toga ima koristi? Ako je tako, kako to da ih ni nakon deset godina “lekcija iz taktike” nitko nije u tu prijesnu istinu uspio uvjeriti?
|
|
ne viri bona sposla 
nikad ne trci za curam,a i za vlakom smakaaaaaaaaaaaaaaaa 
.. bez mene i sefice kako je to .... bilo moguce ha sefice 
mislim jos vise bi se uobbrazio 
