|
|
 |
PINKI-RADIO AUSTRIJA je počeo sa radom pre 7 godina na fm radiju i talasima 95.5 i 104.6 fm. Na području tromeđe prečnika oko 150km. Na netu PINKI-RADIO se pojavio prvi put 28.9.2006.g. i za kratko vreme postigao zavidno mesto na netu. |
|
|
|
Velikani umiru u bedi |
|
|
|
Tuesday, 10 June 2008 |
I na kraju "Đelem, đelem"Zvuci pesme "Đelem, đelem" u izvođenju trubača orkestra Dragana Ametovića iz Bojnika odzvanjali su u sredu na Novom groblju u Nišu tužnije nego ikada. Uz tu muziku, koja ga je pratila celog života, sahranjen je Šaban Bajramović, kralj ciganske muzike.
Najslavnijeg i najpopularnijeg romskog pevača, kompozitora i pesnika, jednog iz sazvežđa velikih bluzera u svetu, na poslednji put su ispratili supruga Milica, kćerke Žaklina, Maja i Katarina, rodbina, političari, muzičari i oko više stotina poštovalaca njegovog stvaralaštva iz svih krajeva bivše Jugoslavije!
Predsednik Srbije Boris Tadić, ministar Rasim Ljajić, bivši premijer Zoran Živković, estradne zvezde Boban Marković, Željko Samrdžić, Boban Zdravković, pa režiser Goran Paskaljević i glanovi grupe "Galija" i "Kerber", samo su delić povorke, koja je na večni oproštaj ispratila ciganskog Net King Kola. Obred dženaze je održao muftija beogradski Muhamed Jusufspahić. Mimo običaja muslimanske vere, muzičar čija je pesma "Đelem, đelem" priznata kao zvanična himna svih Roma sveta, sahranjen je u svom prepoznatljivom belom odelu i u sanduku, čime je ispunjena izričita Šabanova želja. - Muzika i umetnost Šabana Bajramovića spaja srpski i romski narod i svojim prisustvom želim da izrazim poštovanje neizbrisivom tragu, koji je ostavio njegov glas, a da izrazim i poštovanje prema romskom narodu - istakao je Boris Tadić, koji je u kapeli na Novom groblju u Nišu dočekan aplauzom. - Njegova interpretacija je bila u samom svetskom vrhu.
Zoran Živković je istakao da je tužna sudbina Srbije što svakog dana gubi ljude koje je nemoguće zameniti, uz konstataciju da je upravo Šaban bio jedan od takvih. Pevač Željko Samrdžić je dodao da je Bajramović pevao na romskom, ali da ga je svako ko ga je slušao, mogao da razume, jer su njegove melodije odisale emocijom. - Imao je dušu, koja će se teško ponovo roditi - naglasio je romski aktivista iz Sarajeva Dervo Sejdić. Nazif Memedi, predstavnik Hrvatskog sabora, rekao je da je Šabanova umetnost pomogla da Romi u Hrvatskoj imaju ista prava kao i pripadnici drugih manjina. Naglasio je da je knjiga žalosti u Zagrebu prepuna i da je Šaban imao mnogo obožavalaca u Hrvatskoj. Šaban Bajramović je preminuo u nedelju na Klinici za kardiologiju u Nišu od posledica infarkta. Nije doživeo da mu saopšte vest kako mu je konačno rešena penzija.
ŠABANOVA ULICA
Udruženje građana "Romska kula" i njihov predsednik i odbornik u Skupštini opštine Vršac Dušan Šain, pokrenuli su inicijativu da se jednoj ulici u ovom gradu, možda baš u jednom od dva romska naselja, da ime preminulog kralja romske muzike. (J. J.)
GENIJE
- Bio si jedini autentični genije iz Niša, koji te ne zaslužuje. Želim ti srećan put u legendu - istakao je režiser Goran Paskaljević, opraštajući se od Bajramovića.
MNOGE ESTRADNE ZVEZDE, PEVAČI I KOMPOZITORI, NAPUŠTAJU OVAJ SVET U SIROTINJI • Zašto, uprkos slavi i novcu, neke ličnosti sa muzičke estrade pred kraj života nemaju para ni za lečenje Pesma je Šabana Bajramovića pronela po celom svetu, veliki poznavaoci muzike stavljaju ga uz rame sa najvećim imenima svetskog soula, Indira Gandi je plakala slušajući i gledajući Šabana koji je i u dalekoj Indiji bio pojam za pesmu nabijenu emocijama. Komponovao je veliki broj pesama za koje mnogi misle da su "narodne". Pamtiće ga i Romi i oni koji to nisu po nezaboravnoj "Đelem, đelem". Sve ovo nije bilo dovoljno da Bajramović izbegne smrt u bedi koja se merila nedostatkom novca i za najosnovnije lekove. Odlazak Šabana Bajramovića, službeno u Indiji promovisanog u kralja romske muzike, samo je povod da se prisetimo sličnih slučajeva kada su velikani muzike ovog podneblja, što pevači što kompozitori, napuštali ovaj svet u sirotinji, oskudici svake vrste. | Tarantino "skinuo" Tokovića | Tražeći muzičku podlogu za svoj sada već kultni film "Petparačke priče", čuveni Kventin Tarantino angažovao je ekipu vrsnih muzičara koji su, na još uvek misteriozan način, došli do pesme Dragana Tokovića, "Lela Vranjanka" i tu melodiju pretvorili u instrumental po kojem je ovaj film, uz ostalo, poznat. Toković je imao pravo na tužbu, navodno da je i razmišljao o njoj, ali nije imao para za advokate. |
|
Samo dobri poznavaoci zabavne i narodne muzike danas se sećaju Dragana Tokovića, nekada velike muzičke zvezde, retko talentovanog čoveka koji je bio i vrhunski interpretator i još bolji kompozitor. Otac mu je bio sveštenik, majka profesor, a on se posvetio muzici. Voleo je džez i rano se otisnuo u svet gde je pevao po klubovima. Jedno vreme živeo je u Egiptu, a onda se vratio u Srbiju. Oni koji bolje poznaju njegov život tvrde da je više divnih pesama, koje je sam komponovao, uništio nego što je ostavio iza sebe. A i to što je ostavio dovoljno je za večnost: Spomenimo samo "Rastao sam pored Dunava", "Zorice Zorule" i "Lela Vranjanka". Ovu poslednju napisao je inspirisan lepotom jedne devojke koja je radila u kafani u Vranju. | Pesma poticala na samoubistva | Za kompozitora Dragišu Nedovića veže se jedan nesvakidašnji podatak. Naime, on je 1950. godine oboleo od tuberkuloze, od koje je 16 godina kasnije i umro, a u jednom od trenutaka velike krize, kada je verovao da umire, napisao je pesmu "Pluća su mi bolna". Nekoliko godina kasnije, kada je pesma postala vrlo popularna, doneta je odluka o njenoj zabrani jer je nepobitno ustanovljeno da je nekoliko desetina ljudi izvršilo samoubistvo slušajući ovu pesmu. |
|
A šta veže Tokovića i Bajramovića? Identičan kraj. Toković je i pored ogromne slave i uspeha, pored božjeg dara koji je imao, završio kao beskućnik, klošar i umro je u domu za nezbrinuta lica. Pre nekoliko godina u Požarevcu je umro Bora Spužić Kvaka, čovek za koga je Tereza Kesovija, inače ne baš sklona pohvalama, svojevremeno rekla: "Nekoliko puta sam pevala na istom mestu sa Borom Spužićem. Bude nas dvadesetak pevača, izredamo se, publika aplaudira a onda izađe Kvaka, krene da peva i svi okupljeni počnu da plaču". Kvaka je imao taj redak, vrlo redak, talenat da u pesmu unese emociju i to ne može da se nauči. To je imao, uz ostale, i legendarni Toma Zdravković. Bora Spužić je živeo životom boema, počeo je kao bubnjar u jednom seoskom orkestru, bio velika zvezda jugoslovenskih prostora a život je skončao u Požarevcu, bez igde ičega, bez pomoći države, u naručju supruge Ranke koja je i danas kivna na Kvakine kolege sa estrade. Izdvaja jedino Hanku Paldum koja je, čuvši da Bora umire bez lekova i bez novca, sela u kola došla po njega u Požarevac, odvezla ga u Sarajevo, gde ga je svakoga dana vodila na terapije. Nije vredelo, ali je ostalo kao svetao primer ljudskosti. Iza Bore su ostale nezaboravne pesme: "Svirajte mi noćas", "Na rastanku", "Ako draga sretneš majku moju", "Dođi ljubavi..." | Zaboravili Dubravku Nešović | Iako, srećom, ne pripada umetnicima koji više nisu živi, Dubravka Nešović, prva žena magistar pevanja u Srbiji, profesor muzike, odlukom države "istaknuti umetnik" od 1982. godine, svoje pozne dane provodi u Staračkom domu na beogradskoj Karaburmi. Dom plaća 300 evra a njena penzija je 200 evra. Razliku nadoknađuje davanjem časova iz pevanja. Na poslednja dva "deljenja" nacionalnih penzija u Srbiji, niko se nije setio Dubravke Nešović. |
|
Ko danas od ljubitelja narodne pesme ne zna za kompozicije "Ne pitaj me stara majko", "Kad sretneš Hanku", "Jablani se povijaju", "Negde u daljine pogled mi se gubi"....ali malo ko zna da je te pesme stvorio Rade Jovanović, čovek koji je ovaj svet napustio na pragu devedesetih godina, takođe u bedi. Skončao je tako što je uzeo svoju staru lovačku pušku i pucao sebi u glavu. Na njegovoj sahrani, u Goraždu, bilo je preko tri hiljade ljudi. Nad odrom je poznati harmonikaš Omer Pobrić svirao "Negde u daljine...". Nema veselja, ni svadbe ni rođendana , na kojima se ne otpeva bar jedna pesma Dragiše Nedovića; "Prođoh Bosnom kroz gradove", "Stani stani Ibar vodo"; "U lijepom starom gradu Višegradu"; "Obraše se vinogradi, dole kraj topole", "Lepe li su nano Gružanke devojke"... Iza tih nezaboravnih i još tridesetak isto tako poznatih pesama stoji ime Dragiše Nedovića, Kragujevčanina koji bi, da je živeo na Zapadu, u Americi na primer, bio basnoslovno bogat čovek. Kao uostalom i već spomenutiBajramović, Rade Jovanović , Bora Spužić Kvaka...Ali, u Srbiji je sve drugačije i uvek je bilo drugačije. Srbija, valjda zato, i rađa tolike talente. Ne samo u muzici. | |
|
|
|
|
|